Svaki četvrti zaposlenik skriva uporabu AI-ja — podršku dobiva tek trećina

Personio je 15. listopada 2026. u priopćenju o istraživanju objavio da 23 % od 6000 ispitanih zaposlenika u četiri europske zemlje — Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Španjolskoj i Nizozemskoj — rabi AI bez znanja poslodavca, a 31 % smatra da dobiva primjerenu podršku; Censuswide je ispitao i 3001 donositelja odluka o ljudskim resursima. Nalaz pokazuje raskorak između uporabe AI-ja u svakodnevnom radu i uvida koji poslodavci imaju u tu uporabu.

U britanskom dijelu istraživanja AI na poslu rabi 42 % zaposlenika, a 26 % to čini bez znanja poslodavca; Jordan Farry, Personijev direktor za Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku, u objavi HR and Benefits kaže: „Access and training were only the starting point, and the work continues.” Istraživanje ne obuhvaća Hrvatsku, pa navedeni udjeli nisu procjena stanja u hrvatskim tvrtkama. Za njih je ipak važno pitanje mogu li zaposlenici obaviti posao odobrenim alatima i znaju li koje podatke smiju unositi u AI.

Uporaba bez znanja poslodavca nije uvijek isto što i zabranjen alat

Odgovor o uporabi bez znanja poslodavca ne otkriva je li zaposlenik prekršio izričitu zabranu, koristio privatni račun ili u alat unio povjerljive podatke. To su različite situacije i zahtijevaju različitu reakciju. U jednoj tvrtki alat može biti dopušten, ali njegova uporaba nije prijavljena; u drugoj isti alat može biti isključen iz poslovnog rada. Anketni udio zato opisuje manjak vidljivosti, a ne broj potvrđenih sigurnosnih incidenata.

Za poslodavca je presudno što se događa s podacima unesenima u alat i s njegovim rezultatima. Nacrt poruke bez osobnih podataka nosi drukčiji rizik od unosa kadrovske evidencije, klijentova ugovora ili internog plana. Ako tvrtka ne zna koji se servis koristi, ne može pouzdano procijeniti uvjete obrade podataka ni provjeriti je li rezultat uključen u odluku koja utječe na druge ljude. Rizik raste kada se osjetljiv sadržaj šalje izvan sustava nad kojima tvrtka ima nadzor.

Obuka može pratiti skrivenu uporabu

Veća osposobljenost ne znači automatski veću otvorenost prema poslodavcu. U izvješću Workforce Pulse 2026 uporabu AI-ja bez znanja poslodavca navodi 43 % zaposlenika koji smatraju da dobivaju primjerenu obuku, nasuprot 14 % onih koji to ne smatraju; u istom istraživanju samo 21 % voditelja HR-a kaže da ima uglavnom potpune i točne podatke o zaposlenicima. Razlika među skupinama ne pokazuje da obuka potiče prikrivanje: možda ljudi koji češće koriste AI lakše prepoznaju i vrijednost obuke i prilike za samostalnu uporabu.

Jedan mogući mehanizam jest razmak između zadatka i službeno dostupnog alata. Zaposlenik nauči što AI može ubrzati, ali odobreno rješenje nema potrebnu funkciju, teško je dostupno ili nitko nije objasnio granice njegove uporabe. Tada obuka razvija sposobnost, dok postupak odobravanja i dalje zaostaje za stvarnim radom. Sama usporedba anketnih odgovora ne pokazuje zašto poslodavac nije znao za uporabu u pojedinom slučaju.

Drugi mogući uzrok je strah od posljedica prijave. Ako zaposlenik očekuje da će se svaki upit o novom alatu tumačiti kao priznanje prekršaja, može zadržati nejasan slučaj za sebe. Odobrena alternativa, kratka obuka o stvarnim zadacima i mogućnost postavljanja pitanja bez automatskog kažnjavanja pokrivaju različite dijelove problema. Nijedna od tih mjera sama ne pokazuje što se događa s podacima nakon unosa u servis.

Kvaliteta podataka i povjerenje dodatno mijenjaju rizik

Nepotpuni kadrovski podaci važni su čak i kada je AI alat odobren. Sustav koji sažima pogrešne ili zastarjele evidencije može proizvesti uvjerljiv, ali loš temelj za raspored rada, razvoj zaposlenika ili drugu odluku. Poslodavac zato mora razlikovati tri pitanja: smije li se alat rabiti, smije li se u njega unijeti određeni podatak i može li se podatku uopće vjerovati. Formalno dopuštenje za alat ne rješava kvalitetu podataka na kojima on radi.

Postoji i druga strana transparentnosti. Tvrtka koja od zaposlenika traži prijavu svakog AI alata mora jasno reći kako sama koristi njihove podatke i kada AI sudjeluje u odlukama o njima. Inače pravilo može izgledati jednostrano: radnik mora objašnjavati svoj postupak, a ne može razumjeti postupak poslodavca. To nije dokaz da upravo nepovjerenje stoji iza anketnog rezultata, ali je važan uvjet za kanal u kojem će se o dvojbenoj uporabi moći otvoreno govoriti.

Kako hrvatski poslodavac može smanjiti sivu zonu

Za manju tvrtku odgovor počinje popisom konkretnih zadataka zbog kojih zaposlenici posežu za AI-jem, a ne popisom svih dostupnih aplikacija. Ako ljudi traže pomoć u sažimanju, pisanju ili analizi, pravilo treba imenovati alat koji smiju rabiti za te poslove te razdvojiti javne informacije od osobnih, ugovornih i drugih povjerljivih podataka. Kada odobren alat nema potrebnu mogućnost, zaposlenik treba znati komu predložiti zamjenu i može li posao privremeno obaviti drugim postupkom.

Obuka tada dobiva jasan sadržaj: koji je unos dopušten, kako provjeriti rezultat i tko odgovara za konačnu odluku. Jednako je potreban jednostavan kanal za pitanje ili prijavu pogrešnog unosa, s jasnim postupkom za procjenu posljedica. Ako je osjetljiv podatak već završio u neodobrenom servisu, slučaj mora ući u postupak obrade AI incidenta, umjesto da ostane usmeno upozorenje. Takve prijave mogu pokazati gdje pravila nisu razumljiva ili dopušteni alat ne pokriva stvaran posao.

Za hrvatskog poslodavca ključna je posljedica europskog nalaza potreba za izvedivim odobrenim putem za radni zadatak i sigurnim mjestom za pitanje kada ga pravilo ne obuhvaća. Bez toga će se odluke o alatima i podacima donositi pojedinačno, izvan procesa koji tvrtka može pregledati i poboljšati.

Pročitajte i:

• AI incident stigao je do uprave u 80% tvrtki — pravila mijenja tek 40%
• Nadzor zaposlenika u Hrvatskoj: kamera i GPS nemaju ista pravila
• Netsec dobio više od 10 mil. $ — sigurnost prodaje po zaposleniku