Stripe ili Mollie: 0,3 boda mijenja trošak kartica

Za hrvatskog trgovca Mollie je prema javnim kartičnim tarifama povoljniji kada prevladavaju domaće potrošačke kartice, a Stripe kada prevladavaju standardne kartice iz drugih država EGP-a. Stripeov hrvatski cjenik za standardne kartice iz EGP-a navodi 1,5 % plus 0,25 € po plaćanju, dok Molliejev cjenik za potrošačke kartice iz drugih država EGP-a navodi 1,8 % plus 0,25 €, a za domaće 1,2 % plus 0,25 €; razlika od 0,3 postotna boda zato mijenja smjer ovisno o zemlji izdavatelja.

Za SaaS koji naplaćuje kupcima u više zemalja ili internetsku trgovinu s mješovitim kupcima presudan je udio svake vrste kartice u prometu, a ne samo broj plaćanja. Niža stopa za domaće kupnje može se poništiti skupljim poslovnim i stranim karticama. Usporedba u nastavku odnosi se na javne tarife za uspješna internetska plaćanja karticama Visa i Mastercard u eurima; ne uključuje ugovorene popuste ni dodatne usluge za upravljanje pretplatama.

Što određuje kartičnu tarifu

EGP nije jedinstvena kategorija u oba cjenika. Stripe standardne kartice iz EGP-a naplaćuje po istoj osnovnoj stopi, bez obzira na to jesu li izdane u Hrvatskoj ili drugoj državi EGP-a. Mollie domaće potrošačke kartice odvaja od ostalih potrošačkih kartica iz EGP-a. Zato trgovini s mnogo hrvatskih kupaca sastav kartica može biti važniji od usporedbe dviju najistaknutijih stopa.

Poslovne kartice ulaze u skuplje skupine: u ovim se izračunima za Stripeove premium kartice iz EGP-a primjenjuje 2,8 % plus 0,25 €, a za Molliejeve poslovne kartice iz EGP-a 2,9 % plus 0,25 €. Kartice iz SAD-a računaju se po međunarodnoj Stripeovoj tarifi od 3,15 % plus 0,25 € i Molliejevoj tarifi za kartice izvan EGP-a od 3,25 % plus 0,25 €. Britanske kartice čine posebnu usporedbu jer Stripe za njih navodi 2,5 % plus 0,25 €, dok kod Mollieja pripadaju skupini izvan EGP-a.

Zemlja kupca nije pouzdana zamjena za zemlju izdavatelja kartice: kupac iz Hrvatske može platiti karticom izdanom drugdje. Jednako tako, kartica kojom se plaća poslovna pretplata može imati drukčiju tarifu od potrošačke kartice iz iste države. U primjerima su vrste kartica unaprijed zadane kako bi se vidjelo što mijenja račun, a ne kako bi se opisala stvarna struktura kupaca neke tvrtke.

Pretežno domaće kartice: prednost Mollieja

Prvi uvjetni primjer obuhvaća 1.000 uspješnih mjesečnih plaćanja po 50 €: 700 domaćim potrošačkim karticama i 300 potrošačkim karticama iz drugih država EGP-a. Stripeov trošak iznosi 1.000 €: 750 € postotne naknade i 250 € fiksnih dodataka. Kod Mollieja je to 940 €: 420 € za domaće kartice, 270 € za ostale kartice iz EGP-a i 250 € fiksnih dodataka. Za taj omjer Mollie je jeftiniji za 60 € mjesečno.

Kad postoje samo te dvije vrste kartica i sve su kupnje jednake vrijednosti, tarife se izjednačuju pri jednakom broju domaćih i ostalih plaćanja iz EGP-a. Ispod te granice prednost ima Stripe, iznad nje Mollie. Ako su iznosi kupnji različiti, granicu određuje udio u vrijednosti prometa: nekoliko velikih narudžbi plaćenih stranim karticama može prevagnuti nad mnogo manjih domaćih kupnji.

Međunarodni SaaS: prednost Stripea

Drugi uvjetni primjer ima 1.000 mjesečnih naplata pretplate po 100 €: 100 domaćih potrošačkih kartica, 350 potrošačkih kartica iz drugih država EGP-a, 350 poslovnih kartica iz EGP-a i 200 kartica iz SAD-a. Primjenom navedenih kartičnih tarifa Stripeov račun iznosi 2.535 €, a Molliejev 2.665 €. Razlika je 130 € mjesečno u korist Stripea.

Veći udio poslovnih i američkih kartica podiže trošak kod oba pružatelja. U ovom primjeru Stripeu dodatno koristi veći udio potrošačkih kartica iz drugih država EGP-a nego domaćih kartica. Iznos je trošak obrade kartičnih plaćanja, a ne ukupna cijena sustava za pretplate: softver za izdavanje računa, obračun poreza ili upravljanje ponavljajućom naplatom može imati zasebnu cijenu.

Mješovita trgovina: mala promjena okreće rezultat

Treći uvjetni primjer obuhvaća 1.000 kupnji po 40 €: 500 domaćih potrošačkih kartica, 300 potrošačkih kartica iz drugih država EGP-a, 100 poslovnih kartica iz EGP-a i 100 kartica iz SAD-a. Stripeova naknada iznosi 968 €, a Molliejeva 952 €. Prednost Mollieja iznosi 16 € mjesečno, znatno manje nego u primjeru s pretežno domaćim karticama.

Promjena samo posljednje skupine pokazuje koliko je rezultat osjetljiv na podrijetlo kartice. Kad bi tih 100 plaćanja po 40 € bilo obavljeno britanskim umjesto američkim karticama, Stripeov bi račun pao na 942 €, dok bi Molliejev ostao 952 €. Poredak bi se preokrenuo bez promjene broja kupnji ili njihove vrijednosti. To je posljedica različitog razvrstavanja britanskih kartica u javnim tarifama, a ne pretpostavka o ponašanju kupaca.

Sporovi i valuta izvan osnovnog računa

Sva tri izračuna obuhvaćaju uspješne kartične naplate i pretpostavljaju plaćanje te isplatu u eurima. Kartični spor može dodati zaseban trošak i vratiti iznos kupnje. Prema Molliejevim pravilima za povrat po kartici, nakon što izdavatelj prihvati povrat, iznos transakcije i trošak povrata skidaju se s raspoloživog salda. Bez poznatog broja sporova i njihova ishoda ne bi bilo opravdano dodati istu paušalnu svotu svakom scenariju.

Strana kartica sama po sebi ne znači da trgovac plaća konverziju valuta. Kupnja u eurima koja se trgovcu isplaćuje u eurima u gornjim je računima obuhvaćena kartičnom tarifom, bez pretvorbe. Ako se naplata i saldo vode u različitim valutama, Molliejeva pravila konverzije predviđaju pretvorbu u valutu primarnog salda i prikaz primijenjenog tečaja te naknade uz pretvoreno plaćanje. Za SaaS koji kupcima naplaćuje u njihovim valutama taj trošak treba promatrati odvojeno od kartične stope.

Dostupnost i metode plaćanja

Oba pružatelja nude naplatu tvrtkama iz Hrvatske. Molliejev popis podržanih zemalja izričito uključuje Hrvatsku te za otvaranje računa traži IBAN ili britanski bankovni račun; Stripe objavljuje poseban hrvatski cjenik. Sama dostupnost pružatelja ipak ne govori koju će metodu moći upotrijebiti određeni kupac niti koliki će udio kupaca odabrati karticu.

Uz kartice, oba cjenika uključuju SEPA izravno terećenje. Mollie prikazuje i SEPA bankovni prijenos, iDEAL, Bancontact i BLIK, metode koje mogu biti relevantne trgovini s kupcima na pojedinim europskim tržištima. Njihove se naknade razlikuju od kartičnih, pa usporedba kartica ne opisuje ukupni trošak ako znatan dio kupaca plaća bankovnim metodama. Za trgovinu koja prodaje pretežno hrvatskim potrošačima domaća kartična tarifa daje Mollieju jasnu početnu prednost; za međunarodni SaaS udio kartica iz drugih država EGP-a i poslovnih kartica može učiniti Stripe povoljnijim. Kod tijesnog rezultata presudni mogu postati stvarni sporovi, konverzije i izbor načina plaćanja.

Pročitajte i: