Dublinska deklaracija: sedam AI prioriteta bez rokova

Dublinska deklaracija o pouzdanoj, sigurnoj i suverenoj umjetnoj inteligenciji, prema objavi irskog ministarstva, usvojena je 14. listopada 2026. u Dublinu, objavljena dan poslije i utvrđuje sedam područja suradnje država članica EU-a. Za hrvatsku javnu upravu, istraživače i poduzeća to je smjer mogućih zajedničkih projekata, ali zasad nije raspored ulaganja ni najava dostupnog financiranja.

Prema EFE-ovu izvještaju sa samita, u Dublinu se okupilo oko 1.500 sudionika, među njima potpredsjednica Europske komisije Henna Virkkunen, a agencija je prenijela izjavu irskog ministra Petera Burkea iz priopćenja: „La inteligencia artificial representa una de las mayores oportunidades económicas de nuestra generación”. Deklaraciju su poduprle države članice koje su sudjelovale u inicijativi irskog predsjedanja Vijećem EU-a. Njihova je zajednička namjera razvijati europske kapacitete za umjetnu inteligenciju uz sigurnost, otvorenost i zaštitu prava.

Tko se obvezao i što znači potpis

U potpisanom tekstu deklaracije ministri govore o zajedničkoj namjeri suradnje, navode postojeće propise EU-a i na kraju imenuju države potpisnice; Hrvatske nema na tom popisu. Potpis izražava političku potporu navedenim ciljevima. Sam dokument ne propisuje nove obveze za sva državna tijela ili poduzeća u Uniji niti određuje kako će se pojedina država uključiti u budući projekt.

Suverenost u deklaraciji obuhvaća jačanje europskih istraživača, mladih i rastućih poduzeća te pružatelja tehnologije. Uključuje i veći izbor tehnologija, sigurnije lance opskrbe te mogućnost da organizacije zadrže učinkovitu kontrolu nad svojim podacima i znanjem. Ministri istodobno podupiru otvorene, interoperabilne sustave i suradnju s međunarodnim partnerima koji dijele njihove ciljeve.

Sedam prioriteta i mogući učinci u Hrvatskoj

Svako područje povezuje europski cilj s mogućim korisnicima u državama članicama. Posljedice za Hrvatsku proizlaze iz tih ciljeva; deklaracija njima ne odobrava projekte ni dodjeljuje sredstva.

Sigurnost i otpornost. Države žele surađivati u prepoznavanju i procjeni rizika naprednih AI sustava te razvijati alate za testiranje, metode vrednovanja i kibernetičku zaštitu. Hrvatskim istraživačkim skupinama i tijelima koja uvode AI takva bi suradnja mogla dati pristup zajedničkom znanju o rizicima. Tekst ne imenuje tijelo koje bi vodilo testiranja.
Pouzdana primjena. Cilj je ubrzati uporabu AI-ja u javnim službama, kritičnoj infrastrukturi i europskim poduzećima. Deklaracija traži rješenja koja su sigurna, pouzdana i objašnjiva te potiče razmjenu iskustava i razvoj standarda. To je mogući okvir i za hrvatske organizacije, no u dokumentu nema popisa usluga ili gospodarskih sektora koji bi prvi dobili potporu.
Tehnološka suverenost. Potpora europskim pružateljima tehnologije mogla bi hrvatskim kupcima proširiti izbor dobavljača. Dokument traži i AI mogućnosti za sve europske jezike, što je važno za uporabu na hrvatskom jeziku. Pritom ne najavljuje zaseban projekt za hrvatski niti jamči kada će takva mogućnost biti dostupna.
Infrastruktura i vještine. Predviđena je suradnja preko granica u računalnim kapacitetima, podacima i istraživanju, uz obrazovanje zaposlenih i jačanje stručnosti javne uprave. Deklaracija posebno spominje regije s manje razvijenim AI ekosustavima i manje države članice. Hrvatskim ustanovama to može otvoriti prostor za zajedničke projekte, ali kapaciteti nisu raspodijeljeni po državama.
Održivost. Ministri pozivaju na učinkovitiju uporabu energije, vode, zemljišta i sirovina te na usporedive načine mjerenja okolišnog učinka AI-ja. Hrvatskim javnim naručiteljima i poduzećima takvi bi podaci mogli pomoći pri usporedbi infrastrukture i usluga. Deklaracija ne utvrđuje obveznu metodologiju ni prag potrošnje.
Inovacije u javnom sektoru. Javna nabava trebala bi poticati potražnju za pouzdanim i interoperabilnim rješenjima, a službe bi mogle dijeliti i ponovno koristiti uspješne pristupe. Za hrvatsku upravu to je moguća osnova suradnje s drugim državama. Tekst ipak ne mijenja postupke nabave niti propisuje određeno rješenje za javnu službu.
Europska i međunarodna suradnja. Deklaracija potiče fleksibilne projektne skupine zainteresiranih država članica i poduzeća, osobito za industrijsku primjenu AI-ja, te partnerstva izvan EU-a. Hrvatska bi se mogla uključiti u pojedinu inicijativu ako se za nju odluči. Dokument joj ne dodjeljuje ulogu ni obvezu sudjelovanja.

Provedba ovisi o budućim odlukama

Najveća razlika između političkog cilja i provedivog programa vidi se kod ulaganja. Deklaracija poziva na jačanje računalnih kapaciteta, istraživanja i osposobljavanja, ali ne određuje zajednički proračun, iznose po državama, podjelu troškova ni obvezujuće rokove. Ne uspostavlja ni posebno tijelo koje bi pratilo ostvarenje prioriteta. Zato iz nje nije moguće izračunati koliko bi infrastrukture ili novca moglo biti dostupno hrvatskim ustanovama.

Tekst se poziva na Akt o umjetnoj inteligenciji, GDPR, Direktivu NIS2 i europski okvir za zdravstvene podatke. Ti propisi imaju vlastitu pravnu osnovu i postupke provedbe; dublinska deklaracija ih ne zamjenjuje novim pravilima. Njezina će se praktična težina pokazati kroz zasebne odluke država, projektne dogovore i uvjete pristupa zajedničkim kapacitetima.

Za Hrvatsku je pritom otvoreno i pitanje sudjelovanja: zemlja nije među navedenim potpisnicama, a deklaracija dopušta suradnju skupina država koje žele raditi na pojedinom projektu. Konkretna prilika za hrvatsku upravu, istraživače ili poduzeća nastat će tek kada takva skupina odredi nositelje, sredstva i uvjete uključivanja.

Pročitajte i: