48% Amerikanaca strahuje za poslove — izgledi ipak blago rastu

U SAD-u je 48 % odraslih vrlo zabrinuto da ljudi koji žele raditi neće pronaći posao, pokazalo je istraživanje Pew Research Centera objavljeno 8. listopada 2026.; u srpnju je takvu zabrinutost izrazilo 44 %, a u listopadu 2022. njih 29 %. To je najviši udio u dostupnom nizu mjerenja. Istraživanje je provedeno od 28. rujna do 4. listopada među 5062 odrasle osobe, a pitanje se odnosilo na dostupnost poslova općenito, ne na osobnu bojazan od otkaza.

Druga slika dolazi iz rujanskog istraživanja Federal Reserve Bank of New York, objavljenog 7. listopada 2026.: prosječna osobna procjena vjerojatnosti pronalaska novoga posla ako se izgubi sadašnji porasla je za 0,7 postotnih bodova na 46,1 %, dok je procjena rizika gubitka posla u idućih 12 mjeseci pala za 0,3 boda na 13,5 %. Rast izgleda malen je, ali pokazuje da veća javna zabrinutost ne znači pogoršanje svakoga pokazatelja tržišta rada.

Zabrinutost raste, ali pitanje nije o osobnom otkazu

U pitanju iz prve ankete ispitanik procjenjuje gospodarski problem: mogu li ljudi koji žele raditi pronaći radno mjesto. U odgovor može ući vlastito iskustvo, potraga člana obitelji ili dojam o mogućnostima zapošljavanja. Čak i osoba sa sigurnim radnim mjestom može biti snažno zabrinuta zbog izgleda onih koji tek ulaze na tržište rada ili pokušavaju promijeniti posao.

Usporedba s prethodnim valovima govori o smjeru raspoloženja. Zabrinutost je rasla tijekom duljeg razdoblja, pa posljednji rezultat nije samo reakcija na događaj iz jednoga tjedna. Pritom anketa bilježi koliko ljudi problem smatra ozbiljnim, a ne koliko je zaposlenika već izgubilo posao ili koliko će ih ga izgubiti.

Pitanje je postavljeno uzorku odraslih Amerikanaca, a ne samo nezaposlenima ili radnicima koji očekuju otkaz. Zato udio vrlo zabrinutih nije stopa nezaposlenosti ni osobna vjerojatnost gubitka prihoda. On opisuje raspoloženje javnosti prema dostupnosti posla; za ocjenu otkaza i zapošljavanja potrebni su zasebni pokazatelji.

Osobni izgledi popravili su se samo neznatno

Druga anketa polazi od drukčijeg, uvjetnog scenarija: osoba zamišlja da je izgubila sadašnji posao i procjenjuje mogućnost da pronađe drugi. Objavljena vrijednost prosjek je subjektivnih procjena, a ne udio ljudi koji su već pronašli radno mjesto. Mjesečni pomak prema gore zato je podatak o očekivanjima, ne dokaz da su poslodavci već počeli brže zapošljavati.

Isti skup podataka odvojeno prati vjerojatnost da će osoba izgubiti sadašnji posao. Taj se odgovor odnosi na sigurnost postojećeg zaposlenja, dok uvjetna procjena ponovnog zaposlenja govori o tome što bi se moglo dogoditi nakon gubitka posla. Poslodavac može zadržavati postojeće radnike, a istodobno rijetko primati nove; u takvim okolnostima dvije osobne procjene ne moraju se kretati zajedno.

Opća zabrinutost govori koliko ljudi problem dostupnosti poslova smatra ozbiljnim. Rizik gubitka posla osobna je procjena sigurnosti sadašnjeg zaposlenja. Izgledi za novi posao također su osobna procjena, ali pod uvjetom da je sadašnji posao već izgubljen. Odvajanje tih triju mjera pokazuje kako istodobno mogu rasti zabrinutost za tržište rada i očekivanja o vlastitim izgledima nakon otkaza.

Razlikuje se i ono što postoci predstavljaju. Prva mjera udio je odraslih ispitanika koji izražavaju snažnu zabrinutost zbog problema u zemlji; druge su prosječne vjerojatnosti koje ljudi pripisuju vlastitoj situaciji. Te se vrijednosti ne mogu izravno oduzimati jedna od druge niti tumačiti kao suprotni odgovori na isto pitanje.

Važna je i veličina promjene. Pomak koji se mjeri dijelom postotnog boda nije preokret u zapošljavanju, osobito kada dolazi iz jednoga mjesečnog vala ankete. Ipak, daje precizniju sliku od same brojke o strahu: ispitanici su procijenili nešto bolju mogućnost pronalaska novoga posla, dok je šira javnost izrazila veću zabrinutost za dostupnost poslova.

Rijetki otkazi mogu pratiti slabo zapošljavanje

Axiosova analiza od 13. listopada 2026. navodi da su tjedni zahtjevi za naknadu za nezaposlenost bili ispod 200.000 tijekom mjesec dana, dok je zapošljavanje ostalo slabo. U istoj analizi procjena pronalaska drugoga posla zaokružena je na 46 % i opisana kao mogućnost pronalaska u roku od tri mjeseca nakon otkaza. Zaokruživanje objašnjava razliku u prikazu te procjene, a broj zahtjeva i tempo zapošljavanja opisuju različite strane tržišta rada.

Nizak broj novih zahtjeva znači da relativno malo ljudi počinje primati naknadu; sam po sebi ne govori koliko se brzo zaposle oni koji su već bez posla. Slabo zapošljavanje pak sužava prilike za ulazak u novo radno mjesto, uključujući ljude koji traže prvi posao ili žele napustiti sadašnji. Ta kombinacija može zaposlenima pružati osjećaj stabilnosti, a potragu za drugim poslom činiti neizvjesnom.

Za čitatelja u Hrvatskoj ovo je uvid u američko tržište rada, a ne mjera domaće sigurnosti zaposlenja. Razlika je ipak važna pri tumačenju vijesti o radu: mali broj otkaza govori ponajprije o zadržavanju postojećih radnika, dok mogućnost pronalaska posla ovisi i o tome koliko poslodavci otvaraju i popunjavaju nova mjesta. Ako zapošljavanje ostane slabo, ljudi koji traže posao mogu i dalje nailaziti na skučen izbor unatoč blagom poboljšanju anketnih očekivanja.

Pročitajte i:

• AI vještine rastu svugdje, ali jedan tečaj ne rješava razliku među poslovima
• Meta ulazi u poslovni AI — Muse dobiva platformu, ali ne i cjenik
• Poslovna poruka nakon smjene: Hrvatska štiti odmor, ne gumb „offline”