Digitalna pristupačnost nije završena: znanje nedostaje gotovo polovici tijela

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije 23. rujna 2026. organiziralo je sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti s Povjerenikom za informiranje, krovnim organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu; na skupu je istaknuto da su edukacije namijenjene zaposlenicima oko 2600 tijela javnog sektora, a državna tajnica Fadila Bahović digitalnu je transformaciju opisala kao „pitanje temeljnih ljudskih prava, pravednosti i društvene jednakosti“. U raspravi o nevidljivim invaliditetima sudjelovala je i Sandra Kučina Softić, pomoćnica ravnatelja Sveučilišnoga računskog centra, kako navodi objava Srca o skupu.

Prema drugom hrvatskom izvješću o usklađenosti, u dobrovoljnom upitniku iz 2024. sudjelovalo je 601 tijelo: manjak zaposlenih s potrebnim znanjima i vještinama navelo je 49,22% ispitanih, nedostatak novca 48,90%, nedovoljnu educiranost zaposlenih 43,57%, a manjak praktičnih smjernica 42,95%. Uključivanje osoba s invaliditetom u testiranje zabilježeno je u 3,47% odgovora. Ti podaci opisuju odgovore anketiranih tijela i prethode rujanskom skupu; usklađenost njihovih usluga praćena je zasebno.

Edukacija cilja na poznatu organizacijsku prepreku

Kontinuirana izobrazba o kojoj se govorilo na skupu odnosi se na zaposlenike koji izrađuju, objavljuju i održavaju digitalne sadržaje javnih tijela. Provode se i prilagođene edukacije za udruge osoba s invaliditetom, koje sudjeluju u prepoznavanju potreba i praćenju provedbe. Time se povezuju zaposlenici odgovorni za uslugu i korisnici koji mogu opisati gdje je pristup otežan.

Odgovori iz upitnika razlikuju tri povezana problema: nedostatak stručnog osoblja, nedovoljnu educiranost postojećih zaposlenika i manjak praktičnih smjernica. Tijelo može poznavati opću zakonsku obvezu, a ipak nemati jasnu uputu kako urediti polja obrasca, objaviti dokument ili provjeriti novi dio aplikacije. Prisutnost na edukaciji stoga ne pokazuje može li korisnik dovršiti digitalni postupak. To postaje vidljivo tek u radu pojedine usluge.

Srce je u raspravi otvorilo i pristupačnost obrazovanja kroz iskustvo s online tečajem za nastavne materijale, izrađenim u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom i Sveučilištem u Zagrebu. Primjer je važan za javni sektor jer digitalni sadržaj često nastaje izvan tima koji održava mrežnu stranicu. Kada se na nju prenese nepristupačan dokument ili uputa, tehnički uređena naslovnica ne može ukloniti prepreku u samoj informaciji.

Zakonska obveza prati cijelu javnu uslugu

Hrvatski zakon obuhvaća mrežne stranice i mobilne aplikacije tijela javnog sektora te traži da sadržaj bude moguće opažati, njime upravljati, razumjeti ga i tumačiti pomoćnim tehnologijama. Tijelo treba objaviti i redovito ažurirati izjavu o pristupačnosti, opisati dijelove koji nisu pristupačni te omogućiti korisnicima prijavu poteškoća. Za građanina se ti zahtjevi susreću u jednom postupku: od pronalaženja upute do ispunjavanja i predaje zahtjeva.

Dubinsko praćenje opisano u izvješću obuhvatilo je stranice za prijavu, kontakte, pomoć, izjavu o pristupačnosti i obrasce javnih usluga. Provjera samo početne stranice mogla bi propustiti problem koji nastaje tek kad osoba upisuje podatke ili otvara sadržaj povezan s uslugom. Izjava pritom treba opisivati stvarna ograničenja i način prijave poteškoće, ali njezino objavljivanje samo po sebi ne uklanja prepreku u obrascu.

Obrazac, dokument i aplikacija traže zasebnu provjeru

Različiti dijelovi iste usluge mogu zapeti na različitim mjestima. Dokument mora sačuvati smislen redoslijed čitanja i prepoznatljivu strukturu, osobito kada ga osoba koristi čitačem zaslona. U mrežnom obrascu važni su razumljivi nazivi polja, upravljanje tipkovnicom i jasna poruka ako unos nije prihvaćen. U mobilnoj aplikaciji korisnik mora moći prepoznati kontrolu, izvršiti radnju i saznati njezin ishod uz pomoćnu tehnologiju uređaja.

• Za dokument: može li se sadržaj čitati redom koji čuva značenje naslova, uputa i polja?
• Za obrazac: može li se cijela prijava proći tipkovnicom, uključujući ispravak pogreške i slanje?
• Za aplikaciju: izgovara li čitač zaslona naziv i stanje kontrole te povratnu informaciju nakon radnje?
• Za izjavu o pristupačnosti: navodi li dostupnu alternativu za nepristupačan dio i kanal za prijavu poteškoće?

Te provjere slijede dijelove usluge koje je obuhvatilo praćenje i zakonske zahtjeve; popis ne znači da je svaka navedena pogreška pronađena kod svakog tijela. Korisnik koji se zaustavi na polju obrasca ne može dovršiti digitalni zahtjev, čak i ako su uputa i početna stranica razumljive. Zato izgled objavljenog sadržaja nije dovoljan pokazatelj pristupačnosti postupka.

Sudjelovanje osoba s invaliditetom otkriva uporabne prepreke

Praćenje mrežnih stranica i aplikacija provedeno je ručno, uz osobu s motoričkim teškoćama i osobu s oštećenjem vida kao vanjske suradnike. Za mrežne stranice korišten je čitač zaslona NVDA, a za mobilne aplikacije TalkBack. Takvo ispitivanje može pokazati kako se redoslijed sadržaja, oznake kontrola i povratne poruke ponašaju tijekom uporabe, uz provjeru pojedinih tehničkih zahtjeva.

Rijetko uključivanje osoba s invaliditetom u testiranje zato je posebna organizacijska slabost. Ako se usluga promijeni nakon objave izjave o pristupačnosti, korisnik može naići na novu prepreku prije nego što se ona pojavi u službenom opisu usluge. Kontinuirana prilagodba istaknuta na skupu imat će vidljiv učinak kada osoba koja koristi tipkovnicu ili čitač zaslona može samostalno predati zahtjev i razumjeti povratnu informaciju.