AI koristi 62% hrvatskih tvrtki, ali samo 16% ima ili gradi strategiju

Na konferenciji Digitalna (R)evolucija 5.0 u zagrebačkoj Laubi 22. rujna 2026. predstavljeni su rezultati Drugoga nacionalnog B2B AI Barometra. Prema objavi Hrvatske udruge poslodavaca, istraživanje je obuhvatilo 781 poduzeće: AI koristi 62 posto ispitanih, prema 45 posto godinu prije; AI agente koristi devet posto, sedam posto ih testira, a 17 posto planira primjenu. Broj korisnika tako raste brže od broja poduzeća koja su agente već uključila u rad.

U tportalovu izvještaju s predstavljanja stoji da strategiju ima ili izrađuje 16 posto poduzeća, a osobu ili tim zadužen za nadzor njih 13 posto; član HUP-ove Koordinacije za umjetnu inteligenciju Robert Kopal taj je raskorak sažeo riječima: „AI se primjenjuje brže nego što se njime formalno upravlja.” Ti udjeli opisuju različite stvari: korištenje alata, plan za njegovu primjenu i odgovornost za nadzor. Ne pokazuju da svako poduzeće koje koristi AI već automatizira poslovni proces.

Gdje se AI koristi, a gdje počinje promjena procesa

Primjena se širi iz generiranja sadržaja i marketinga prema administraciji, financijama i operativnim poslovima. To su različiti stupnjevi uključivanja AI-ja u rad. Kada zaposlenik uz pomoć chatbota sastavi nacrt poruke, on i dalje bira podatke, provjerava odgovor i odlučuje hoće li ga upotrijebiti. U procesu koji koristi AI za pripremu sljedeće radnje važna je i veza s drugim koracima: tko prima rezultat, na temelju čega ga prihvaća i što se događa ako je pogrešan.

Razlika je bitna za tumačenje glavnog podatka iz Barometra. Tvrtka može imati mnogo zaposlenika koji povremeno koriste javno dostupan alat, a da pritom nije promijenila način obrade narudžbi, korisničkih upita ili internih zahtjeva. Druga može imati manje pojedinačnih korisnika, ali AI uključen u točno određen postupak s pravilima o podacima i provjeri rezultata. Sam udio poduzeća koja koriste AI ne razlikuje ta dva slučaja.

Stvarna automatizacija počinje kada izlaz sustava postane ulaz u sljedeći poslovni korak, osobito ako se radnja izvršava bez nove upute zaposlenika. Tada ušteda vremena na jednom zadatku nije dovoljno mjerilo. Važno je i smanjuje li se ukupno trajanje postupka, koliko često rezultat treba ispraviti te može li se utvrditi u kojem je koraku nastala pogreška. Bez tih podataka brži pojedinačni zadatak može ostaviti ostatak procesa jednako sporim.

Strategija i odgovorna osoba imaju različite uloge

Strategija odgovara na pitanje zašto poduzeće uvodi AI u određeni posao i po čemu će znati da je primjena korisna. Ona povezuje odabrani proces s dopuštenim podacima, troškom, očekivanim učinkom i granicom ljudske odluke. Osoba ili tim zadužen za nadzor zatim održava ta pravila u radu: zna koje su primjene odobrene, tko može promijeniti njihove ovlasti i kome zaposlenik prijavljuje problem. Zato se udio poduzeća sa strategijom ne može izjednačiti s udjelom onih koja već imaju organiziran nadzor.

Raskorak se za upravu može izraziti kroz pet konkretnih pitanja. Ona nisu zasebni pokazatelji izmjereni Barometrom, nego okvir za procjenu prelazi li korištenje alata u upravljan poslovni proces:

• Koji postupak AI mijenja i koji se rezultat mjeri: vrijeme obrade, kvaliteta, trošak ili broj ispravaka?
• Tko odobrava novu primjenu i odgovara za podatke koje sustav prima te rezultate koje proizvodi?
• Znaju li zaposlenici kada odgovor moraju provjeriti i kome predaju odluku koju alat ne smije donijeti?
• Može li se pratiti učinak nakon uvođenja, uključujući pogreške koje stvaraju dodatni posao?
• Ako sustav samostalno izvršava zadatke, gdje su granice njegovih ovlasti i točka ljudske potvrde?

Ta pitanja postaju važnija što je AI dublje povezan s postojećim sustavima. Pogreška u nacrtu koji zaposlenik odbaci ostaje u njegovu radnom koraku. Pogreška u automatski proslijeđenom podatku može se prenijeti dalje prije nego što je itko primijeti. Nadzor stoga ovisi o mjestu na kojem čovjek vidi rezultat i može zaustaviti sljedeću radnju.

Edukacija zaostaje za dostupnošću alata

Prema Liderovu prikazu rezultata, 46 posto poduzeća ne provodi niti planira edukaciju o AI-ju; predsjednik HUP-a Mislav Balković poručio je: „Razliku će stvarati ljudi, znanje, organizacija poslovnih procesa i sposobnost uprava da vode promjene.” Taj podatak govori o spremnosti organizacije da prati širenje alata, a ne o vještini svakog pojedinog zaposlenika.

Za zaposlenika koji koristi AI u poslovnom zadatku edukacija obuhvaća više od sastavljanja dobrog upita. Mora razumjeti može li u sustav unijeti određeni podatak, kako provjeriti odgovor u izvornim evidencijama i kada je potrebna stručna procjena. U poduzeću bez zajedničkih pravila iste se vrste zadataka mogu obrađivati na različite načine, pa uprava teže utvrđuje gdje nastaju koristi, a gdje dodatni rizik ili posao.

Agenti povećavaju važnost granica i mjerenja

Poduzeće koje agenta tek planira nalazi se u drukčijem položaju od onoga koje ga testira ili već koristi. Plan pokazuje namjeru, test omogućuje provjeru rada u ograničenom opsegu, a redovita primjena znači da sustav sudjeluje u stvarnom postupku. Te se skupine zato ne mogu zbrojiti i prikazati kao udio poduzeća koja su već automatizirala poslovanje.

Agent koji izvršava povezane zadatke traži preciznije granice od asistenta koji samo predlaže tekst ili odgovor. Potrebno je odrediti kojim podacima smije pristupiti, koje radnje može pokrenuti, što se bilježi i u kojem trenutku čovjek mora potvrditi nastavak. Mjerenje pritom ne završava brojem dovršenih zadataka: obuhvaća i ispravke, prekide, trošak te vrijeme koje zaposlenici troše na provjeru izlaza.

Za hrvatsko poduzeće koje prelazi s povremene uporabe alata na agente presudan će biti taj prijenos odgovornosti u sam proces. Ako nije jasno tko odobrava ovlasti sustava i tko zaustavlja pogrešnu radnju, veći broj korisnika neće pokazati koliko je poslovanje postalo učinkovitije.